Bečka četvrt Leberberg spada u ponešto problematična područja proširenja grada i to unatoč pojedinačnim svijetlim trenucima arhitekture. Prometne veze sa centrom su loše, gustoća izgradnje toliko visoka da djeluje čak i tjeskobno, a osim toga cijelom području nedostaje urbane pa i “ladanjske” draži. Imajući pred očima ovaj neodlučno – mlaki status quo, u odre|enom smislu kao izgra|enu negativnu sliku, postavili su si arhitekti Markus i Kinayeh Geiswinkler pri planiranju naselja Am Hofgartel (četiri korpusa s ukupno 65 stanova) sasvim konkretno pitanje: Što to čini vrijednim život na rubu grada? Koje kvalitete može/mora danas pružati poticana stanogradnja u perifernoj gradskoj situaciji da bi bila dovoljno privlačna potencijalnim stanovnicima? Konkretni odgovor: to je luksuz vlastitog ozelenjenog prostora, mogućnost korištenja predvrta ili vrtne terase, opcija strukturalne otvorenosti izme|u stambenih i slobodnih prostora, a da pritom ostane očuvana osnovna mjera privatnosti.